Ovaj završni rad bavi se tematikom sudara tijela i koeficijentom restitucije. Sudar tijela, konkretnije centrični sudar tijela, opisan je teorijski, a eksperimentalni dio bavi se određivanjem koeficijenta restitucije aluminijskih klizača. Određivanje koeficijenta restitucije aluminijskih klizača provodi se pomoću uređaja zvan zračna staza (eng. Air track). Zračna staza je uređaj koji nam omogućuje simulaciju kretanja tijela u sustavu koji je gotovo bez trenja. U sustavu su prisutni gubitci koji su eksperimentalno određeni i u ovom sustavu iznose otprilike 10%. Nakon određivanja koeficijenta gubitaka krenulo se u određivanje koeficijenta restitucije aluminijskih klizača i utvrđeno je da koeficijent restitucije aluminijskih klizača iznosi 0,388. Provedeni su i pokusi ekstremnih slučajeva sudara, odnosno pokusi plastičnog i elastičnog sudara. Upravo kod tih slučajeva nam je zračna staza jako korisna jer je vidljivo kako se tijela ponašaju, iako ne u potpunosti u skladu s teorijom radi prisutnih gubitaka. Uspoređivanjem provedenih pokusa zaključeno je da je za gubitke u sustavu najviše odgovoran sudar aluminijskog klizača s oprugom, a u manjoj mjeri gubitci zbog trenja i otpora zraka. Također je zaključeno da koeficijent restitucije tijela ovisi ne samo o materijalu tijela već i o samom obliku tijela te načinu na koji se pokus određivanja koeficijenta restitucije određuje.