Porozni asfalt modificiran cementnim gelom kompozit je koji se primjenjuje u prometnicama kao jedna od mogućnosti završnog sloja kolničkih konstrukcija. Glavne komponente ovog kompozita su porozni asfalt i mješavina tzv. cementnog gela koji ispunjava šupljine asfaltne mješavine, koje iznose od 25 do 35 posto ukupnog volumena sloja (u ovom slučaju 27%). Ovakva vrsta završnog sloja osmišljena je kao podloga za teška prometna opterećenja koja osigurava zadovoljavajuću hvatljivost, otporna je na kemijska djelovanja poput goriva i temperaturne promjene i koja je u konačnici estetski, ekološki i ekonomski prihvatljiva. U mnogim je državama svijeta ovaj kompozit već apliciran i to najčešće na mjestima gdje se očekuje odvijanje prometa ili zadržavanje vrlo teških prometnih opterećenja kao što su aerodromi, luke ili industrijske hale. U ovom je radu su analizirana svojstva i mogućnosti upotrebe kompozita cementnoga gela i poroznog asfalta kao završnog sloja kolničkih konstrukcija. Budući da su asfaltne konstrukcije podložne različitim uvjetima opterećenja, pri projektiranju je vrlo važno poznavati čvrstoću materijala koji se upotrebljavaju. U tom smislu treba reći da nije dovoljno ispitati pojedinačna svojstva komponenti nego i kompozit u cjelini kako bi se dobio zaključak o ponašanju materijala. Na temelju prethodnih teza u ovom su radu provedena ispitivanja mješavine cementnoga gela kao što su ispitivanje tlačne i vlačne čvrstoće, dok su za kompozit provedena sljedeća ispitivanja: indirektni vlačni test, određivanje trajnosti Cantabro metodom, ispitivanje otpornosti na djelovanje goriva i otpornosti na smrzavanje i odmrzavanje uz soli za odmrzavanje. Iako su ispitivanja cementnoga gela pokazale visoke vrijednosti čvrstoća, koje su veće nego kod betona, ispitivanja kompozita nisu dala rezultate koji su bili očekivani. Budući da ne postoje standardna ispitivanja koja se mogu primijeniti za ovakvu vrsti kompozita, vrlo je teško kvalificirati rezultate ispitivanja. Ispitivanje kompozita koje je bilo zadovoljavajuće je ispitivanje otpornosti na djelovanje goriva koje je pokazalo da je gubitak manji od granice za asfalte, a iznosi prosječno 2%. Iako nisu dobiveni očekivani rezultati, to ne znači da u budućnosti nije moguće korigirati sastojke mješavine cementnoga gela i poroznog asfalta kako bi se dobila što bolja svojstva završnog sloja kakvog se želi projektirati.