Sidreni kanali su tip sustava za pričvršćivanje koji se postavlja na odgovarajuću poziciju prije ugradnje betona. Vrlo su prikladni za oslanjanje ovješenih fasada i drugih primjena u komercijalnoj gradnji zbog prilagodljivosti prilikom povezivanja konstruktivnih ili nekonstruktivnih elemenata. Sidreni kanali se prilikom oslanjanja ovješenih fasada postavljaju po obodu relativno tankih međukatnih ploča, pri čemu nosivost uslijed otkazivanja betona postaje mjerodavna za dimenzioniranje. U modernim višekatnim konstrukcijama često se koriste spregnute ploče od profiliranih trapeznih limova i sloja lijevanog betona na mjestu ugradnje. U nekim zemljama, uobičajeno je da se povezivanje ovješenih fasada vrši unutar udubljenja u betonskoj ploči koje se naziva „džep“. Stoga, specifičnu geometriju spregnutih ploča i „džepova“ važno je uzeti u obzir prilikom dimenzioniranja spojeva sa sidrenim kanalima. No, utjecaj složene geometrije na nosivost betona nije istražena i proračun je baziran na inženjerskim prosudbama. Osnovni cilj ove disertacije je istražiti ponašanje sidrenih kanala u spregnutim pločama i „džepovima“ za vlačna i posmična opterećenja, a naglasak je na oblicima sloma uslijed otkazivanja betona. Provedene su opširne numeričke parametarske analize i nekoliko eksperimentalnih programa kako bi se odredila razlika u nosivosti između ploča sa složenom geometrijom te ekvivalentnih monolitnih betonskih ploča za neraspucani beton. U numeričkim simulacijama korišten je 3D nelinearni program baziran na metodi konačnih elemenata. Osnovna značajka ovog programa je mikroravninski konstitutivni model, a osnovna ideja je praćenje jednoosnih naprezanja i deformacija u unaprijed definiranim smjerovima (mikroravninama). U programu su pukotine modelirane koristeći tzv. pristup razmazanih pukotina, a kako bi se osigurala objektivnost rezultata neovisno o veličini konačnih elemenata primijenjena je tzv. metoda trakastih pukotina. Numerički modeli su verificirani na osnovu usporedbe s odgovarajućim eksperimentalnim rezultatima, pokazujući izvrsnu podudarnost. U radu su ponajprije istraženi važeći proračunski modeli u normama za vlačna i posmična opterećenja. Naime, izuzetno je bitno da se referentna nosivost, tj. nosivost u monolitnim betonskim pločama, može čim preciznije odrediti kako bi se mogli primijeniti modifikacijski faktor koji će uzeti u obzir složenu geometriju spregnutih ploča i „džepova“. Prilikom istraživanja ponašanja u monolitnim pločama, fokus je stavljen na tanke ploče zbog njihove sve češće primjene u praksi. Na osnovu numeričkih rezultata uočeni su nedostaci kod važećih proračunskih modela i predložene su promjene kako bi se poboljšala njihova točnost. Dodatno su osmišljeni i eksperimenti koji su potvrdili predložene promjene. Kod primjene sidrenih kanala u spregnutim pločama i „džepovima“ varirani su brojni parametri kako bi se istražilo što više mogućih konfiguracija u praksi. Neki od tih parametara su: tip limova, orijentacija limova, debljina ploča, pozicija sidrenih kanala, dimenzije „džepova“, itd. Na osnovu brojnih rezultata predloženi su dodatni modifikacijski faktori za određivanje nosivosti sidrenih kanala u spregnutim pločama i „džepovima“, posebno za vlačno i posmično opterećenje. Validacija navedenih faktora provedena je pomoću serije pomno osmišljenih eksperimenata. Osnovni znanstveni doprinos ovog rada očituje se u unaprjeđenu postojećih saznanja i modela za proračun sidrenih kanala u monolitnim betonskim pločama, te potpuno nova saznanja o njihovoj primjeni u spregnutim betonskim pločama i „džepovima“. Rezultati ovog rada i prijedlozi za proračun od iznimne su važnosti za primjenu sidrenih kanala kod oslanjanja ovješenih fasada koja je sve raširenija diljem svijeta, a posebno u Europi i SAD-u.