Vapno je najraširenije i najpoznatije građevno vezivo koristeći se od razvoja ljudske civilizacije sve do danas. Porozan je materijal prljavo-bijele boje bez mirisa kojega nalazimo u različitim oblicima: u grumenima, prahu ili pasti. Tehnike dobivanja vapna mijenjale su se kroz stotine godina no polazni i krajnji produkt su uvijek ostali isti. Zbog relativno jednostavne proizvodnje, u povijesti je bio materijal za široku primjenu, koristeći se od graditeljstva za proizvodnju građevinskih mortova za zidanje i žbukanje, u poljoprivredi za izradu otopina za špricanje voćaka i usjeva do upotrebe u svakodnevnom životu za dezinfekciju pitke vode u bunarima te za redovito održavanje izgleda i zdravlja kućanstva. U građevinarstvu se upotrebljava živo, gašeno, hidratizirano i hidraulično vapno. Proizvodnja može biti industrijska koristeći veće, ekonomičnije i brže peći te tradicionalna kao nekada u vapnenicama koristeći drvo za loženje pri čemu proces traje i do 10 dana. Danas pojavom novih materijala i unaprjeđenjem tehnologije, proizvodnja i korištenje vapna kao građevinskog materijala gotovo je pala u zaborav u svega nekoliko desetljeća. No najčešće zbog potrebe za što vjernijom obnovom i restauracijom starih građevina potreba za proizvodnjom vapna na tradicionalan način i dalje postoje. živo vapno, gašeno vapno, vapnenac, tradicionalna i suvremena proizvodnja vapna