U ovom radu opisan je postupak projektiranja visokih stijenskih zasjeka. Postupak projektiranja prati principe koje je definirao Bieniawski (1998, 1991, 1992, 1993). Navedena je metodologija projektiranja iskopa u stijenskoj masi u deset koraka (Bieniawski, 1991; 1992). Opisani su ulazni parametri potrebni za izradu geotehničkog modela i proces njihovog određivanja. Čvrstoća stijenske mase opisana je Hoek-Brownovim kriterijem čvrstoće. Zbog nekih uočenih nedostataka, navedena je dopuna Hoek-Brownovom kriteriju čvrstoće predložena od nekoliko znanstvenika (Schwartz, 1964; Mogi, 1966; Fairhusrt, 1964; Hoek and Martin, 2014; Ramsey i Chester, 2004; Bobich, 2005). Projektiranje zasjeka u stijenskoj masi opisano je prema opservacijskoj metodi. Za razliku od klasičnog pristupa projektiranju koji se temelji na najnepovoljnijim parametrima stijenske mase, u ovom se radu naglašavaju prednosti projektiranja s najpovoljnijim parametrima. Opservacijska metoda opisana je kroz razmatranja nekoliko znanstvenika te kroz konkretnu primjenu izvedbom projekata u gradu Rijeci. Opisan je monitoring kao sastavni dio opservacijske metode i primjena mjerne opreme kod izvedbe geotehničkih konstrukcija. Opservacijska metoda u ovom radu predstavljena je projektom izvedbe visokog stijenskog zasjeka na Stalnom graničnom prijelazu Gornji Brgat kraj Dubrovnika. Za dani stijenski zasjek izrađena je analiza naprezanja i deformacija te analiza stabilnosti. Predložen je program mjere opažanja kojeg je potrebno primijeniti na terenu te su predložene izmjene projekta u slučaju nailaska na kvalitetniju ili lošiju stijensku masu tijekom iskopa. Cilj rada je prikazati prednosti opservacijske metode u odnosu na klasičan pristup i potaknuti projektante na njezinu primjenu u suvremenom projektiranju.